s
[ Pobierz całość w formacie PDF ]
do velikog rata, a Njema%0Å„ka joa nije spremna. Rekao je: »Ja
razbijam glavu kako zaustaviti tog Skita i onda ovakva sreća!
To je sama providnost!« Donio mi je bo%0Å„icu s otrovom. Nudi
mi brda zlata, a ja neću. Onda je po%0ńeo prijetiti. Kao da je
pobjesnio. Odlu%0Å„ila sam da se ne prepirem pa sam mu
obećala. Ali, nisam dala otrov Sobolevu, %0ńasna rije%0ń. Sam je
umro, od srca. Kolja, vjeruj mi. Ja sam pokvarena, cini%0Å„na,
prodajem se, ali nisam ubojica.
Sada se u zelenim o%0Å„ima %0Å„italo preklinjanje, ali poniznosti
ipak nije bilo. Ponosna ~ena. No, ipak je ne smije ostaviti na
~ivotu. `teta.
Achimas uzdahne i stavi desnu ruku na njezin obna~eni vrat.
Palac je legao na arteriju, srednji prst na %0Å„etvrti kralje~ak,
ispod lubanje. Preostalo je samo sna~no pritisnuti i te će se
sjajne o%0Å„i, koje su ga s povjerenjem gledale odozgo, zamutiti,
ugasiti.
I tada se dogodi neato neo%0Å„ekivano: Wanda je sama obgrlila
Achimasu vrat, privukla ga k sebi i prislonila vreli obraz uz
njegovo %0Å„elo.
- To si ti? - zaaaptala je. - Tebe sam tako dugo %0Å„ekala?
Achimas je gledao njezinu bijelu, nje~nu ko~u. S njim se
zbivalo neato %0Å„udno.
1 2
Kada je odlazio u zoru, Wanda je %0Å„vrsto spavala, malko
otvorivai usta poput djeteta.
Achimas je %0ńasak stajao iznad nje, osjećajući %0ńudnovat trepet
u lijevom dijelu grudi. Zatim je tiho izaaao.
Neće reći, mislio je izlazeći na Petrovku. Pogotovo ako ju%0ńer
nije rekla Fandorinu. Nema je zaato ubiti.
Ali, u duai je bio nemiran: nedopustivo je mijeaati posao s
privatnoaću. Ranije si to nikada nije dopuatao.
»A Evgenija?« podsjeti glas, koji se nalazio tamo gdje se zbio
onaj uznemirujući trepet. O%0ńito je doista vrijeme za mirovinu.
Ono ato se dogodilo noćas viae se neće ponoviti. Viae
nikakvih kontakata s Wandom.
Tko će moći povezati trgovca Klonova, koji je do ju%0ńer ~ivio u
Metropolu, s pjeva%0Å„icom iz restorana Alpska ru~a? Nitko.
Mo~da jedino konobar Timofej. Malo vjerojatno, ali bolje je ne
riskirati. Tako će biti sigurnije, a neće uzeti mnogo vremena.
Glas mu aapne: »Konobar će umrijeti kako bi Wanda mogla
~ivjeti«.
Nema veze, zato je s Knabeom, %0Å„ini se, ispalo dobro.
Gospodin Fandorin se nave%0Å„er sigurno susreo sa apijunom
kada je odlazio od Wande. S obzirom da je pedantan i
oatrouman detektiv, nije mogao ne zainteresirati se za kasna
gosta. Razumno je %0Å„ak pretpostaviti daje pravi karakter
djelatnosti Herr Knabea ruskim vlastima dobro poznat.
Predstavnik obavjeatajne slu~be zna%0Å„ajna je figura.
Nagovjeatavao se odli%0ńan manevar koji će istragu odvesti u
sigurnu stranu.
»I Wanda će se rijeaiti om%0Å„e«, doda neumoljivo pronicljiv glas.
Achimas se smjestio na tavanu nasuprot Knabeove kuće.
Mjesto je bilo pogodno, s dobrim pogledom na prozore
drugoga kata, gdje je stanovao obavjeatajac.
Srećom, dan je bio vruć. Doduae, tavanski se krov već u
osam sati usijao pa je postalo zagualjivo, ali prema sitnim
neugodnostima Achimas je bio neosjetljiv. Zato su Knabeovi
prozori bili airom otvoreni.
Sva obavjeataj%0Å„eva premjeatanja iz jedne sobe u drugu vidjela
su se kao na dlanu: evo, obrijao se pred zrcalom, popio kavu,
prelistao novine, neato ozna%0ńujući u njima olovkom. Sudeći
po ~ivahnim pokretima i izrazu lica (osmatrao je pomoću
dalekozora), gospodin Knabe bio je odli%0Å„no raspolo~en.
U deset je sati izaaao iz ulaza i krenuo prema Petrov-skim
vratima. Achimas mu se priklju%0Å„io straga. Po izgledu moglo
ga se smatrati pisarom ili prodava%0Å„em: kapa s popucanim
lakiranim atitom, solidni dugi redengot, sijeda jareća bradica.
Energi%0ńno maaući rukom, Knabe je za nekih %0ńetvrt sata
stigao do poate. U zgradi je Achimas skratio rastojanje i,
kada je obavjeatajac priaao prozor%0ńiću telegrafa, stao je iza
njega.
Obavjeatajac veselo pozdravi slu~benika, koji o%0Å„ito nije prvi
put primao od njega brzojav, i pru~i mu list:
- Kao i uvijek, za Berlin, kompanija Kerbel und Schmidt.
Burzovni promet. Samo - osmjehnuo se - budite ljubazni,
Pantelejmone Kuzmi%0Å„u, nemojte dati Serdjuku, kao proali
put. Dvjema brojkama zamijenio je mjesta, pa sam poslije
imao neugodnosti s upravom. Meni za ljubav, dajte
Semjonovu, neka on poaalje.
" U redu, Ivane Jegori%0Å„u - isto tako veselo odvrati slu~benik. -
Izvrait ćemo tako.
" Brzo bi mi trebao stići odgovor, pa ću opet navratiti - re%0ńe
Knabe i, okrznuvai pogledom Achimasovo lice, krene k
izlazu.
Sada je obavjeataj%0ńev hod postao polagan, aetajući. Povrano
zvi~dućući hodao je plo%0ńnikom. Jednom je vrlo profesionalno
provjerio ne prate li ga, viae iz navike. Teako da je sumnjao
da ga motre.
No, bio je pod prismotrom, i to prili%0Å„no vjeatom. Achimas nije
odmah otkrio pratnju. Ali, obrtnik na suprotnoj strani ulice
nekako je suviae pa~ljivo prou%0Å„avao izloge skupih trgovina
koje o%0Å„ito nisu bile za njegov d~ep. Jasna stvar: prati odraz u
staklu. I otraga, na otprilike pedeset koraka polako-polako je
iala ko%0Å„ija. Jednom su pozvali, ko%0Å„ijaa je odbio, drugi put
isto. Zanimljiv ko%0Å„ijaa.
[ Pobierz całość w formacie PDF ]